|
|
| < | travanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Uživali su slobodu, a onda su postali roblje ljudskome rodu,radili su i vukli dok su ih tukli...
Zagledaj se u to oko i vidjet ćeš povijest duboko.Oni vole polja, ravnice i slobodu poput ptice...
Moj msn:
maja.westernworld@hotmail.com
Gravidnost kod kobila
Mlada kobila je spolno zrela u drugoj godini života, ali psihički je spremna oko treće godine.Tada već bude bolje razvijena. Tijekom gravidnosti kobili se naglo poveća apetit i ona postupno postaje fizički jača. Ždrijebe nosi u sebi 11 mjeseci. U početku nije moguće primjetiti da li je kobila ždrebna (to mogu samo stručnjaci različitim veterinarskim pregledima), ali promjenu primjećujemo oko 6 ili 7 mjeseca.
Nikada nije moguće točno znati kako će ždrijebe izgledati. Moguće je da kobila pripuštana pod istog pastuha svake godine daje drugačije ždrijebe. Da li je moguće oždrijebiti dvojke ???
To nije moguće u većini slučajeva. Kobila može nositi dvojke ali najčešće samo jedno ždrijebe bude živo.
Dvojke nisu baš dobre ni za samu kobilu jer i ona može uginuti ako dođe do komplikacija.
Shot at 2007-07-09
Doping u konjičkom sportu
Pod DOPINGOM se podrazumijeva uporaba određenih lijekova kod životinja pred utrku ili natjecanje u cilju povećanja ili smanjenja njihovih sportskih sposobnosti.
DOPINGOVAN KONJ-grlo u čijem se tkivu ili izlučevini poslije utrke pronađe i najmanja količina bilo koje zabranjene tvari bez obzira zašto je dana.
STIMULATIVNI DOPING podrazumijeva uporabu alkaloida (heroin, strihnin), amfetamina i kofeina koji danas ne predstavljaju tako velik problem kao ranijih godina zbog lake detekcije ovih tvari na doping kontroli.
TERAPIJSKI DOPING se veže za povrijede i oboljenja nastala u treningu ili na natjecanju koje zahtijeva uporabu određenih lijekova.
U toku treninga ili priprema za natjecanje, životinjama se daju mnogi preparati koji bi trebali povećati efekte treninga (vitamini, minerali, glukoza, elektroliti, hormoni itd.). Ovakav se oblik dopinga naziva
TONIČKI DOPING i veliki je problem u doping kontroli jer je teško
Postaviti granicu između normalne koncentracije tvari i koncentracije koja je posljedica primjene tih tvari.
Shot at 2007-07-02
Uporaba određenih preparata koji smanjuju sportske sposobnosti konja na stazi i onemogućuju da konj pobijedi, zabilježena je u zemljama gdje je često klađenje na trkama.
Drugi vid dopinga se koristi kod nervoznih konja; kasača sklonih galopiranju, galopera koji nerado ulaze u start mašinu ili dresurnih konja pri izvođenju kompliciranih točaka. Tako se postiže veća poslušnost u ovim situacijama.
JESTE LI ZNALI...
-da je konjsko kopito građeno od istog tkiva kao naši nokti
-da su ždrijbad bijelih konja u početku crna a poslije postupno postaju bijeli
-da je najmanji konj bio veličine psa i težio samo 13,5 kilograma
-da je najteži konj (Brookly Superma, 1938.) težio 1452 kg (kao auto)
-da konji imaju sličan probavni sustav kao hrčci i slonovi
-da konji ne mogu povraćati nego sve moraju probaviti
-da konji spavaju uglavnom na nogama (ponekad leže)
-da se križanac kobile i mužjaka zebre zove ZEBROID
-da je najveća visina koju je konj preskočio s jahačem na leđina 2 m
-da konji koji žive u šumi glasnije nište nego oni na stepama, a razlog je što se na stepama vide a u šumama se moraju dozivati
-da mogu osjetiti mirise udaljene i do 2 km
-da konj ima 44 zuba
-da je najstariji konj imao 42 godine, a inače konji žive do 25 godina
-da arapski konji imaju manji broj rebara od ostalih pasmina
-da je najviši konj bio visok 2 metra i 15 cm
ZANIMLJIVOST
Pantcher je konj koji živi na Floridi sa vlasnicima, braćom Robertom i Herbertom Thompsonom, koji vjeruju da je Patches jedinstveni primjerak svoje vrste.Poseban je jer se ponaša kao čovjek; pije pivo, javlja se na telefon, spava u krevetu, a ima i posebno sjedalo u autu.
Nakon napornog dana, Patches je spreman za krpe!!!
Ova pasmina potječe s prostora Francuske (Normandije) i ima svoj vlastiti rodovnik iz 1922.godine.Posebna su loza anglo- normanske pasmine. Sredinom 19.st.počinje oblikovanje ove vrste planskim križanjem engleskog punokrvnjaka i francuskim i normanskim kobilama, a u drugoj se fazi uvrštavaju američki,ruski,norfolski i hackney kasač te tako nastaje anglo-normanski konj, ali ne s očekivanim karakteristikama. Zbog toga se križa s norfolskim kasačima koji su uvezeni i smješteni na dvije ergele u Normandiji. Uz američkog kasača, francuski je kasač vodeća pasmina dobivena maksimalnom selekcijom koja je temeljena na kasačkim sposobnostima. Pasminski kriterij selekcije je minimalno postizanje vremena na 1000 m od 1,22 min.
VISINA:160-170 cm
TEŽINA: 500-600 kg
Po izgledu kasači su jako slični i samo su male razlike među njima. Francuski kasač ima dugu glavu ravnog profila, dugi vrat, izražen greben, čvrsta leđa dobrog spoja, mišićave sapi, izraženi zglobovi. Uglavnom se javljaju u kestenastoj ili riđoj boji, izdržljivi su energični ali nemaju potpuno stabilan karakter. Osim za kasačke utrke, ovi se kasači koriste rjeđe i u preponskom jahanju. Veliki utjecaj ostavljaju na kasače u Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i drugim europskim državama.Francuski se kasači uzgajaju samo u čistoj krvi i služe kao oplemenjivači.
Američki kasač je samo jedna od nekoliko vrsta kasača o kojima će uskoro biti riječi. Razlike među kasačima su male, ali ipak postoje. Američki kasač svoje porijeklo vuče iz Sjedinjenih Američkih Država, kako mu i samo ime kaže. Uzgoj ove pasmine započinje u 19.st. dok je prvi pastuh takve pasmine stigao na prostor SAD-a 1788., a 1849. je oždrijebljen pastuh Hambletonian te su njegovi 10 sinova začetnici linija američkog kasača. Danas su poznate i uzgajaju se samo 4 linije a to su : Mc Kinney, Bingen, Axworthy i Peter the Great. Rezultat jake selekcije i visokih standarda je nastanak vrsnog konja za kasačke utrke pa je stoga dobio ime «Standardbred».
VISINA: 142-165 cm
TEŽINA:400-500 kg
U oblikovanju ove vrste su korišteni arapski i engleski punokrvnjak te morgan i još neki sportski konji. Baš zbog toga američki kasač je vrlo sličan englezu, ali je izdržljiviji, čvršći te mirniji. Prednje noge su im nešto kraće u odnosu na zadnje, greben je uzak, leđa i sapi duge i razvijene, lagano spuštene, široka prsa. Kasači se javljaju u svim bojama: riđani, dorati, vranci i alati. Kasači imaju posebno kretanje: trkači kas obilježen dugim i glatkim pokretima ili korak su najvažniji načini kretanja, koraci nisu produženi tj. ne smiju preći u kenter ili galop. Ova se pasmina najviše koristi u kasačkim trkama dok se ne koristi kao preponaš iako bi mogao imati uspjeha i u tom sportu zbog svog izdašnog karaktera.
Ova je pasmina nastala križanjem Narrangasett Pacera, Morgana, Saddlebreda i Thoroughbreda.Tennessee je prva pasmina konja koja je dobila ime po saveznoj državi u kojoj je nastao. U SAD-u je uknjiženo 330 000 grla ove pasmine.Kroz povijest su korišteni za rad i nadgledanje velikih plantaža diljem Amerike, dok se danas koriste uglavnom za rekreaciju. Walking konji su mirnog temperamenta i izuzetno su inteligentni, a naziv «walking» potiče od njihovog specifičnog hoda i poze pri stajanju. Ta osobina (poza i korak) je posljedica njihove građe tijela, ali se upotrebljavaju i posebne potkove koje ističu takvo držanje. Njihovo kretanje podsjeća na pokrete ljuljačke(iluzija plovidbe) i upravo je to osobina karakteristična za Tennessee Walking Horses.
VISINA: 14,3- 17 dlanova
TEŽINA: 450-550 kg
Walkeri se javljaju u svim bojama, ali najčešće u crnoj boji bez bijelih oznaka pa zbog toga i zbog slične građe tijela podsjećaju na frizijce; na nogama imaju kićice i jake zglobove te bujnu grivu i rep kao i frizijci.
Moguće je susresti Walkere u crno-bijeloj ili bilo kojoj drugoj kombinaciji s paint ili bio kojim šarenim konjima. Pri takvom križanju oni češće nasljeđuju boju dok poprilično zadržavaju specifičan oblik tijela.
Ovo je jedna od najpoznatijih njemačkih pasmina nastala u 18. st. Križanjem mecklenburga, holsteina i engleskog punokrvnjaka.
Prvi podaci o ovoj pasmini se javljaju još 1714.g. kada je Georg I. doveo prvog engleskog punokrvnjaka u Njemačku. Najprije su se križali eng.punokrvnjaci s domaćim konjima s tog prostora, a poslije s holsteinom i andaluzerom.
Hanoveranci su jednoliko nadareni za preponsko jahanje, dresuru i ostale vrste jahanja, tj. nisu specijalizirani za određenu disciplinu. Razlikuje se dva tipa hanoveranaca; teški tip-175 cm i lakši tip-manji i brži. Konje hanoveranske pasmine nalazimo u svim bojama: alat, vranac, dorat, sivac.
Hanoveranac je izuzetno velik i impozantan konj, pravilno građen; glava nije prevelika, krupne oči, široke nozdrve, jake obrazne kosti, snažan, pravilan i mišićav trup te dugačak vrat lagano povijen kako se približava glavi. Noge su mu dugačke s jakom strukturom zglobova i manjim kopitima što mu omogućuje snažno kretanje i kas s izraženom akcijom nogu.
VISINA: 156- 175 cm (idealno 165 cm)
TEŽINA: oko 550- 600 kg
Po temperamentu hanoveranci su izuzetno inteligentni što im omogućuje uspjeh u dresurnom jahanju, a to pokazuje i da imaju određenu dozu smirenosti.
U 19. st. Pasmina je postala «prelagana» pretjeranim utjecajem punokrvnjaka tako da se danas rijetko hanoveranci koriste u uzgoju.
Najviše konja ove pasmine ima u njihovoj zemlji podrijekla- Njemačkoj gdje se u Hannoveru nalazi najveća ergela na svijetu s 16 000 kobila.
Poniji, za razliku od velikih konja imaju krupna tijela u odnosu na svoju visinu. Po visini, ponijima se smatraju svi konji čija visina iznosi:
A: do 117 cm
B: od 117- 127 cm
C: od 127- 137 cm
D: od 137- 146 cm
E: od 146- 157 cm
Ovi kriteriji pokazuju da bi se u pony konje mogli ubrojiti haflingeri,pa čak i neki arapski i lipicanski konji.
Shetlandski poniji imaju dugu povijest i tešku ulogu kroz povijest. Nastali su na područjima sjeverno od Škotske gdje prevladava vrlo nepogodna klima. Neprestano pušu hladni vjetrovi, temperature su niske, vegetacija siromašna, a tlo kiselo i na njemu su rasle uglavnom nehranjive biljke. Svi ti nepogodni uvjeti su utjecali na veliku izdržljivost ove pasmine konja.
Kroz povijest ovi su konji služili za obavljanje teških poslova u rudniku pa su često osljepljivali od tame. 1820.g. je zabilježeno kako je jedan shetlandski pony 85 km nosio čovjeka svoje težine. Preci ovih konja potječu s prostora Skandinavije, a korijene vuku od primitivnog tipa konja- tundra konja.
1870.g. Lord Londondery je osnovao prvu ergelu shetlandskih konja i tako ih spasio od izumiranja.
VISINA: ne prelazi 100 cm, a nekad i ispod 80 cm
TEŽINA: 100- 150 kg ( shetlandski pony, ali ne i ostali )
Shetlandski poniji su snažne građe, vrat mu je savijen i mišićav, oči izražene, noge široko postavljene, široke sapi, kratke noge s jakim i izraženim koljenima dok su mu kosti široke i jake, kičice kratke a kopita izrazito tvrda.
Poniji se javljaju u svim bojama- vranci, dorati, šareni, a rjeđe alati i žeravi.
Po naravi, ovi su konji mirni i djeca ih posebno vole, ali moguće je susresti pojedine ponije koji su prilično agresivni ( ponekad i «veliki» konji)
Zanimljivo je da su shetlandski poniji dugovječni i da žive i do 40 godina što je kod velikih konja rijetkost. Zbog svojih jakih nogu i kopita, vrlo su stabilni na neravnom terenu.
Danas su shetlandski poniji popularni ne samo u Europi nego i u Americi i Australiji. U razvijenim zemljama česta su natjecanja djece u kasačkim utrkama ponija.
Andaluzijski konji potječu s područja Španjolske tj. Iz pokrajine Andaluzije. Smatra se da su im preci bili Soraja poniji križani s konjima sa sjevera koje su uzgajali Vandali. Poslije je ta vrsta «vandalskog konja» križana s berberskim vrstama i tako nastaje jedan oblik andaluzijskog konja.
Svojim izgledom, andaluzer podsjeća na lipicanera upravo zato što je on sudjelovao u razvijanju lipicanerske pasmine. Ovu vrstu konja obilježava njihova vatrenost i živahnost, a inteligentnost i spretnost im daje važnu ulogu u kaskaderskim filmovima.
VISINA: 155- 161cm
TEŽINA: oko 600 kg
Andaluzijski konji se javljaju u svim bojama ali su najčešće žeravi i bijelci. Tijelo im je proporcijonalno građeno; glava im je duga s zaobljenim nosom i izraženim očima. Ono što se najviše ističe na njihovom tijelu jesu bujna griva i rep. Prsa su im nisko postavljena, mišićava i zaobljena, a udovi su im snažni. Zbog svoje građe tijela, ovi konji nisu pogodni za brzinske utrke ni preponsko jahanje pa se uglavnom koriste u dresurnom jahanju i kao cirkuski konji.
Plemenita pasmina trakehner je još poznata pod imenom istočno pruski konj po istočnoj Pruskoj koja se nalazi na području Poljske. Kako neki izvori pokazuju trakehneri postoje još od davne 1732.godine kada je osnovana prva pastuharna kao veliki trud Fredericka Willima I.. Ova je vrsta konja bila na veliki ponos njemačkoj vojsci zbog njihovog izuzetnog karaktera. Zanimljivo je što ovi konji isključivo slušaju jednog gazdu i njemu vjeruju.
VISINA:163- 170 cm
TEŽINA: 450- 500 kg
Javljaju se u svim bojama i dopuštene su bijele oznake na glavi i nogama. Greben im je izražen, a oči krupne dok im je glava prilično mala i proporcijalna uz tijelo. Na visokim i elegantnim nogama koje mu omogućuju kretanje velikom brzinom, uočljivi su krupni zglobovi.
Na našem području, trakehneri se uzgajaju na području Istre i Slavonije (pastuharna u Đakovu). U svijetu pa tako i kod nas, najviše se koriste u preponskom jahanju, dresuri i zaprežnom sportu zbog svog izdašnog kasa i dugačkog koraka.
Lipicaneri vuku porijeklo iz Slovenije i Austrije. Tamo ih je počeo uzgajati austrijski vojvoda Karlo II. 1580.godine, a kao temelj je koristio 33 konja uvezena iz Španjolske kojima je kasnije dodana njemačka krv. U formiranju pasmine su sudjelovale domaće vrste konja križane s andaluzijskim konjima koji su osnova razvoja i formiranja pasmine. Prva linija lipicanaca registrirana je 1735. godine kada je osnovana Španjolska škola jahanja u Beču koja je koristila samo lipicance.
Kroz 18. i 19. stoljeće dodatnim križanjem dobiveni je tkz. Moderni lipicaner koji vuče porijeklo od pastuha: Siglavog, Pluta, Conversana, Napolitana, Favorija i Maestra. Ova je pasmina dobila ime po ergeli u Lipici gdje su se lipicaneri uzgajali za austrijski dvor sve do 1918. godine dok se danas uzgajaju na području Austrije, Italije, Hrvatske, Slovenije, Slovačke, Bosne, Njemačke i Mađarske.
VISINA: 155-170 cm
TEŽINA: oko 600-650 kg
Shot at 2007-07-18
Shot at 2007-07-18
Lipicaneri se najčešće javljaju kao bijelci i žeravi dok se u slovenskom uzgoju mogu naći vranci i dorati. Zanimljivo je da su njihova ždrjebad uvijek crna ili tamnije smeđa dok s vremenom postaju žeravi, a često i bijelci. Kod ove pasmine razlikujemo dva profila glave: ravni profil i tkz. ovnovski nos.
Vratni mišići su nabijeni pa ostavljaju snažan dojam, a vrat je prilično kratak i nisko postavljen. Sapi su im zaobljene dok su noge kratke i čvrste s malim kopitima. Njihov korak je kratak te imaju visoku reakciju koljena pa su stoga pogodni za dresurna jahanja i zapregu. Kenter i galop su im prilično nezgrapni pa ne sudjeluju u brzinskim utrkama.
Akhal teke je potomak autohtonih azijskih divljih konja. Postojao je prije 3 000 godina na području današnjeg Turkemenistana,dok su se najviše uzgajali na području pustinje Karakorum pa se često nazivaju nomadskim konjima. Akhaltekinci su dali velik doprinos u uzgoju mnogih pasmina konja, ali (zbog jake genetike) na njih nisu utjecale druge pasmine iako je bilo pokušaja oplemenjivanja s punokrvnjakom.
VISINA: 145-165 cm
Ova se vrsta konja ističe osobitom konstrukcijom tijela; visina, vitkost, mala glava dugačkog i ravnog profila, izražene oči, široke nozdrve, dugačke uši, izražen greben, slaba leđa s nisko postavljenim repom te duge noge i mišićava bedra.
Dlaka im je poprilično rijetka, a javljaju se u više boja s dozvoljenim bijelim oznakama; boje metalnog sjaja i starog zlata, ali ima i sivaca i dorata.
Dugačke noge omogućuju ovom konju fascinantan kas i veliku brzinu kretanja, a veliku snagu i začađujuću izdržljivost imaju zahvaljujući jakoj genetici koja se razvila u teškim pustinjskim uvjetima.
U povijesti je zabilježeno da su mogli savladati 4 150 km za 84 dana (Ashgabadt- Moskva) uz minimalne količine hrane i vode.
Akhal teke nije pristupačan konj, vrlo je tvrdoglav i vatren, a voli imati samo jednog gazdu. Danas se najviše koriste u dugoprežnim utrkama, u dresuri i skakanju.
Ovu pasminu konja su donijeli Španjolci na područje SAD-a gdje su živjeli slobodno. Kao i appaloose, omiljeni su konji Indijanaca, a potječu od quartera pa zato imaju neke njihove osobine; široko čelo, izražene oči, arapsku gubicu, slabo izraženi greben i jak stražnji dio koji im omogućuje uspjeh u western jahanju.
VISINA: H148- 158 cm
TEŽINA: 400-480 kg (max. 550 kg)
Kod painta razlikujemo dvije vrste šara; tobiano i overo .
TOBIANO-bijele su šare češće, velike i ravnomjerno raspoređene po leđima i ostalim dijelovima tijela.
OVERO-bijele su šare nepravilne i najčešće od trbuha prema gore a rijetko kada na leđima. Tipični overo može imati bijelu glavu na kojoj se ističe jedno ili obadva bijela oka i tamne noge.
Shot at 1969-12-31
Paint konji imaju prvorazredni temperament, posebno su mirni i pouzdani. Udruženje paint konja je osnovano radi registriranja šarenih konja koji se nisu mogli uvesti u knjigu quartera .Dva quartera mogu dati šareno ždrijebe iako oni nisu šareni.
Ova vrsta konja mora odgovarati kriterijima uzgoja; potječu od quartera, engleskog punokrvnjaka ili samog konja paint.
Postoje boje koje se ne mogu uvrstiti ni u jednu ni u drugu kategoriju uzoraka pa postoji treća kategorija uzoraka.
TOVERO-uzorak koji ima karakteristike obiju uzoraka:
tobiano i overo. Kod tovero uzorka prevladava više bijela nego tamna boja a na nekim dijelovima konj može biti potpuno bijeli. Pjege su izrazitije, ovalne ili zaokružene, a protežu se prema dolje, po vratu ili prsima i tako čine oblik oklopa. Tovero paint konji imaju tamnu pigmentaciju oko ušiju koja se može protezati do prednjeg dijela glave ili oko očiju. Oko repa se mogu pojaviti pjege različite veličine i oblika.
Ova je pasmina jedna od najstarijih i najpopularnijih američkih pasmina konja. Potječe iz SAD-a,a nastali su kada su Španjolci dovezli konje arapske krvi i kasnije ih oplemenili s engleskim punokrvnjakom.
U davna vremena nije bilo hipodroma pa su se konjske utrke održavale na gradskim ulicama, na udaljenosti 400 metara (četvrtinu milje, eng. quarter= četvrtina) pa su po tome quarteri i dobili ime.
VISINA:152-160 cm
TEŽINA: oko 550 kg
Prepoznatljivi su po svom specifičnom izgledu; zadnji kraj tijela im je viši nego prednji, noge su im čvrste s kratkom goljenicom, niskim skočnim zglobovima te mišićavim prednjim i zadnjim dijelom butova.
Quarteri imaju dobar osjećaj za ravnotežu, a njihove mišićave sapi im omogućuju brz trk, okret i zaustavljanje pa su zbog toga pogodni za western jahanje. Glava im je mala, čelo široko i ravno sa prilično izraženim očima, dok je greben jedva zamjetljiv. Javljaju se u svim bojama, a najčešće kao svijetli dorati.Po naravi su izuzetno mirni i pouzdani, a po temperamentu su posebno inteligentni.
Ova je pasmina nastala u 17. i 18. stoljeću križanjem engleskih kobila s arapskim pastusima.U početku se ova vrsta konja uzgajala najviše u Engleskoj, ali danas se uzgajaju diljem svijeta.
VISINA:do 172 cm
TEŽINA:oko 600 kg
Engleski punokrvnjak može biti svih boja i dopuštene su bijele oznake na glavi i nogama.Poznati su po svojoj živahnoj, hrabroj i gotovo neustrašivoj naravi.Ovi konji imaju većinom jako i mišićavo tijelo, dok mu visina i građa variraju.Glava im je plemenita, ravnog profila, vrat se izvija iznad grebena i kratkih leđa.
Noge su im prilično tanke ali začuđujuće snažne.
Englezi su najuspješniji u kratkim brzinskim utrkama do 1200 m.Zbog svoje visine i spretnosti koriste se i u dresuri, lovu i preponskom jahanju.
Najpoznatiji trkači konj bio je Phar Lap.Četiri osnovne linije punokrvnjaka su Herod, Eclipse, Matchem i Highflayer.
Frizijski konji potječu s prostora provincije Friseland u Nizozemskoj.Kroz povijest su se najviše koristili kao ratni konji, a posebno su ih cjenili stari Rimljani koji su ih poveli u napad na Veliku Britaniju.
Postoje više od 3000 godina, a u 17. stoljeću je došlo do križanja s andaluzijskim konjima te je nastao brz kasači konj.
Visina:152-162 cm
Težina:600-700 kg
Frizijci su izrazito crne boje i kod čistokrvnih grla nisu dopuštene oznake druge boje.
Na prilično dugačkom, proporcijalnom tijelu, najviše se ističu griva i rep koji su prilično dugački i valoviti.
Na nogama se ističe kičica, dok glavu drži visoko na jakom vratu.
Zbog svog ponosnog držanja, danas se najviše koriste kao paradni konji ili kao konji za dresurna jahanja.
Appaloose potječu s područja oko rijeke Palouse u sjevernom dijelu SAD- a.
Danas se uzgajaju najviše na zapadu SAD-a i Kanade, a pogotovo u Alberti gdje ih uzgajaju
Cree Indijanci.
Visina im je od 144-154 cm, a javljaju se u više boja:
LEOPARD:bijele i tamne mrlje po cijelom tijelu
SNJEŽNA PAHULJICA: točke po cijelom tijelu ali najviše po butovima
PLAŠT: tamne boje s bijelim tj. točkastim plaštem na stražnjem dijelu tijela
MRAMOR:Šare po cijelom tijelu
MRAZ: bijele mrlje na tamnoj podlozi
Ovi konji su nevjerojatno izdržljivi i otporni.Imaju male šiljaste uši, dobro formiran vrat i široka prsa.
Griva i rep su im svilenkasti, a poznatiji su kao Western konji.
Ova pasmina konja vuče porijeklo iz Engleske. Poznati su kao engleski hladnokrvni konji koji se koriste za zapregu, vuku tradicionalna teretna i pivovarska kola.Smatra seda su križani s frizijskim (španjolskim) konjima, a kasnije u 16. i 17. stoljeću s flandrijskim konjima.
Tamne su boje (vranci i dorati- uvijek s bijelim oznakama), ali ih ima i bijelih.
Prosječna težina im je oko 1200 kg, a pojedini viši su od 173 cm. Poslušnog su temperamenta imirne naravi kao i većina hladnokrvnih konja.
Glava im je ogromna sa širokim čelom i ovnovskim nosom.Duge noge im omogućuju izdašankorak i kas
a kopita su im krupna i jaka s kičicom (dugačke dlake na doljnem dijelu noge do kopita).
Čupavi rep im je visoko postavljen. Korišteni su i kao radni konji na poljoprivrednim imanjima.
Obitelj Falaballa u Argentini se bavi selektivnim uzgojem mini konja pa je po njima i ova vrsta minijaturnog konja dobila ime Falabella.
To su konji nastali križanjem shetlandske kobile i malog punokrvnog engleskog pastuha.
Najmanja kobila je bila Sugar Dunpling u SAD- u, a bila je visoka samo 51 cm.Njezina je težina
iznosila 13.5 kg. Dugogodišnja iskustva i pokusi su pokazali da smanjenje visine često rezultira popratnim nedostacima. Upravo zato Falabelle nisu namjenjene za jahanje. NJihov kostur je prilično slab.
Slabe su im noge , loš im je spoj leđa, ramena su visoka i ravna a i sama visina (maksimalno 76 cm) ne omogućava jahanje na njima. Oni su jednostavno stvoreni za gledanje.
Javljaju se u svim bojama, od crnih, bijelih do šarenih i krem.
Haflingeri su se najprije počeli uzgajati u Sjevernom Tirolu,Austriji, Bavarskoj, Njemačkoj te u gradiću Haflingu u Tirolu (Italija).--19.st.
Nastali su križanjem Shagya arapskog pastuha i kobile tirolskog uzgoja.
VISINA:135- 145 cm
TEŽINA:oko 350-400 kg
Prepoznatljivi su po posebnoj kestenjastoj boji s grivom i repom boje lana.
Užasno su otporni, imaju široke sapi i izrazito tvrda kopita.Stražnji dio je snažan dok su mu noge prilično kratke ali proporcijalne veličini tijela. U prošlosti su se najviše koristili kao radni konji dok se danas koriste kao zaprežni konji za vuču saonica u Alpama.
U Haflingu je haflinger poznat i uzgajan kao teški konj, dok u austrijskom Sj. Tirolu pokušavaju uzgojiti modernog, višenamjenskog haflingera što čistije krvi.
Shagya araberi su uzgajani ponajprije u Mađarskoj, a danas u Češkoj,Slovačkoj, Poljskoj i Rusiji.
Visina: oko 152 cm
Nastao križanjem autohtonih mađarskoh kobila i arapskih pastuha.
Karakterizira ga njegova uvijek siva boja, te čvršće noge nego čistokrvni arapski konj.
Kroz povijest su uzgajani uglavnom za potrebe konjice, a danas sekoriste najviše kao zaprežni konji.
Najuspješniji shagya araber je uvezen davne 1836. godine
Anglo araber dolazi sa prostora Velike Britanije, Poljske, Sardinije i Španjolske.
Nastao je križanjem čistokrvne arapske kobile i punokrvnog engleskog pastuha.Po karakteru je vrlo inteligentan, okretan i pametan.
Visina: 155- 165 cm
Prsa su mu široka a leđa kratka i snažna.
Boja: kestenjasta, riđa ili dorata, ali uvijek mora biti jednobojan!!!
Noge su dugačke i vitke pa su stoga ti konji pogodni za dresuru.
Holstein je jedna od vrlo cjenjenih toplokrvnih pasmina konja.Tijekom godina upotrebljavani su kao radni, zaprežni i jahaći konji. Kako im samo ime govori, u početku su se uzgajali u Schleswig Holsteinu, pokrajini u Njemačkoj.Iako je velik, zahvaljujući engleskom punokrvnjaku,odlikuje se plemenitim izgledom.
Građa:velika glava ali proporcijalna veličini konja, dug, lagano povinut vrat, jake i mišićave sapi, ravne noge te relativno ravna koljena.
-Dugi, ravni i slobodni hod, jaki kas te lagani galop
Težina: oko 600-700 kg
Visina: 165-175 cm
Danas je holstein vrlo prikladan za konjičke sportove, ponajprije kao preponaški konj.
Arapski konj postoji gotovo 5000 godina.Vuče porijeklo iz Sjeverne Afrike i Srednjeg istoka (Egipta).
Prosječna im je visina od 148-153cm.Posebno treba spomenuti njihov karakterističan izgled tijela.
GLAVA-široko čelo, ravne ili čak "štukaste" profilne linije koje se od očiju prema gubici sužava.Oči su
krupne te su nozdrve široke s malim razmakom.Uši su prilično kratke i zavijene prema unutra.
Opseg cjevanice je oko 18,5 cm
Dužina trupa: 145-155 cm
Tjelesna težina: 400-450 kg
Arapski konj često iznenađuje svojom nevjerovatnom brzinom koja iznosi i do 70 km/h.
Brzina je posljedica jake genetike koja se razvijala u područjima egipatskih pustinja.
Kada tvorac svijeta odluči stvoriti konja reče vjetru:
"Ti ćeš mi roditi biće koje će nositi moje štovatelje. Njega će ljubiti i
poštovati moji robovi. Neka bude na strah svima koji ne poštuju moju zapovijed."
I tako stvori konja i reče mu:
"Tebe sam načinio bez pramca!Sva blaga svijeta leže među tvojim očima.
Ti ćeš pod svoja kopita baciti neprijatelje, a prijatelje ćeš nositi na svojim leđima.
To neka bude mjesto odakle će se molitva k meni uzdizati.Neka si sretan na čitavoj
zemlji i budi prema svima ostalim stvorenjima dobar i ljubav gospodara zemlje
neka pripada tebi.Ti ćeš letjeti bez krila i pobjeđivati bez mača!"
